Transmiteri tlaka projektirani su za isporuku preciznih očitanja unutar definiranog raspona radnih temperatura. Ovaj raspon diktiraju ograničenja dizajna osjetnog elementa i povezane elektronike. Kada temperatura okoline ili procesa odluta izvan navedenog raspona, točnost transmitera može se smanjiti. Na primjer, pri povišenim temperaturama, toplinska agitacija može promijeniti otpor mjerača naprezanja u piezorezistivnim senzorima, što dovodi do netočnosti. Slično, pri nižim temperaturama, viskoznost senzora ispunjenih tekućinom može se povećati, što utječe na vrijeme odziva i linearnost mjerenja tlaka. Stoga je točnost očitanja tlaka suštinski povezana s radnom temperaturom, što zahtijeva pažljivo razmatranje pri odabiru transmitera za okruženja s promjenjivom temperaturom.
Materijali koji se koriste u transmiterima tlaka, kao što su metali i keramika, podložni su toplinskom širenju i skupljanju. Ovaj fenomen se događa jer se rešetkaste strukture materijala šire toplinom i skupljaju kada se ohlade. Na primjer, ako se senzorska dijafragma ili materijal kućišta odašiljača prošire zbog visokih temperatura, to može izazvati mehanički stres ili deformaciju, mijenjajući odziv senzora na pritisak. S druge strane, skupljanje na nižim temperaturama može uzrokovati praznine ili neusklađenosti, što može dovesti do curenja ili mehaničkog kvara. Ove fizičke promjene su kritične u primjenama gdje je transmiter izložen čestim ili ekstremnim temperaturnim varijacijama, jer mogu dovesti do dugotrajnog pomaka ili iznenadnog kvara.
Drift se odnosi na postupno odstupanje izlaza transmitera od prave vrijednosti tlaka tijekom vremena, što se može pogoršati promjenama temperature. Pomicanje izazvano temperaturom događa se jer elektroničke komponente, kao što su otpornici, kondenzatori i tranzistori, imaju temperaturne koeficijente koji utječu na njihovu izvedbu. Na primjer, porast temperature može uzrokovati promjenu otpora u krugu Wheatstoneovog mosta (koji se obično koristi u senzorima tlaka), što dovodi do pomaka u osnovnoj liniji (nulta točka) ili rasponu (osjetljivost). Ovo pomicanje utječe na stabilnost izlaza odašiljača, zbog čega je ključno pratiti i ispravljati pomicanje izazvano temperaturom, posebno u aplikacijama kritičnim za preciznost.
Suvremeni transmiteri tlaka često su opremljeni mehanizmima za temperaturnu kompenzaciju dizajniranim za suzbijanje utjecaja temperature na točnost mjerenja. Ovi mehanizmi obično uključuju softverske algoritme koji prilagođavaju izlaz na temelju očitanja temperature s integriranog senzora. Proces kompenzacije uzima u obzir poznate temperaturne koeficijente osjetnih elemenata i elektronike za ispravljanje izlaznog signala. Međutim, učinkovitost ovih mehanizama ograničena je točnošću mjerenja temperature i rasponom u kojem je kompenzacija učinkovita. U primjenama s ekstremnim temperaturnim fluktuacijama, kompenzacija može samo djelomično ublažiti pogreške, što dovodi do preostalih netočnosti. Stoga je razumijevanje ograničenja ovih kompenzacijskih tehnika presudno pri postavljanju transmitera tlaka u toplinski dinamičnim okruženjima.
